Misija Apollo 16 sletjela na Mjesec

MISIJA Apollo 16 bila je deseta misija s ljudskom posadom u programu Apollo i peta koja je uspješno sletjela na Mjesec. Lansirana 16. travnja 1972., ova misija odvela je astronaute Johna Younga, Charlesa Dukea i Kena Mattinglyja na putovanje koje je značajno doprinijelo razumijevanju geologije Mjeseca. Cilj misije bio je istraživanje visoravni Descartes, područja za koje se smatralo da je vulkanskog podrijetla, te prikupljanje uzoraka koji bi rasvijetlili povijest Mjesečeve površine.

Lansiranje i put do Mjeseca

Apollo 16 lansiran je s lansirnog kompleksa 39A u Svemirskom centru Kennedy na Floridi. Raketa Saturn V, pouzdani div programa Apollo, izvela je besprijekoran let, unatoč manjim tehničkim izazovima tijekom priprema. Nakon ulaska u Mjesečevu orbitu, Young i Duke preselili su se u lunarni modul Orion, dok je Mattingly ostao u zapovjednom modulu Casper kako bi obavljao eksperimente iz orbite.

Slijetanje na Mjesec dogodilo se 21. travnja 1972. u području visoravni Descartes, koje je odabrano zbog svojih geoloških obilježja. Međutim, slijetanje nije prošlo bez poteškoća – problemi s motorom lunarnog modula gotovo su doveli do otkazivanja misije dok su astronauti bili u orbiti. Na kraju je sigurno slijetanje omogućilo nastavak plana.

Primarna posada misije Apollo 16 koja je sletjela na Mjesec. S lijeva na desno: Thomas K. Mattingly II, pilot zapovjednog modula; John W. Young, zapovjednik; i Charles M. Duke Jr., pilot lunarnog modula.

Aktivnosti na površini Mjeseca

Astronauti Young i Duke proveli su tri izlaska na Mjesečevu površinu (EVA – Extravehicular Activity), ukupno trajući oko 20 sati i 14 minuta. Koristili su lunarni rover, vozilo koje im je omogućilo prelazak većih udaljenosti i prikupljanje raznolikih uzoraka. Tijekom ovih izlazaka istraživali su krater South Ray, kamenita područja Stone Mountain i druge geološke formacije.

Jedan od ključnih ciljeva bio je provjeriti hipotezu da je područje Descartes vulkanskog podrijetla. Međutim, uzorci koje su astronauti prikupili pokazali su da su stijene uglavnom breče, a ne vulkanske, što je promijenilo znanstveno razumijevanje Mjesečevih visoravni. Ukupno su prikupili oko 95,7 kilograma Mjesečevih uzoraka, što je bila značajna količina za daljnje analize.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*